Astronomija

Tekstovi iz oblasti astronomije i astrofizike.

corot7b_eso

Satelit CoRoT i potraga za planetama nalik Zemlji

Malcolm Fridlund iz Evropske Svemirske Agencije (ESA) opisuje potragu za ekstra-solarnim planetama i objašnjava kako nam one mogu pomoći u shvatanju porekla života na Zemlji.

Image courtesy of ESA

CoRoT

27 – Decembra 2006. godine, Francuska svemirska agencija CNES (Centre National d’Etudes Spatiales), ESA i njihovi partneri su lansirali satelit CoRoT (Convection, Rotation and planetary Transits) za potragu malih Zemljolikih planeta van Sunčevog sistema i uočavanje ‘zvezdanih potresa’. CoRoT je namenjen ispitivanju rotacije zvezda i konvekcije vrućeg gasa iz zvezdane unutrašnjosti. Takođe je namenjen i za detektovanje prelaza planeta između Zemlje i diska zvezda (tranzit planeta).


Sva tri fenomena se mogu proučavati merenjem promena intenziteta emitovane svetlosti sa posmatranih zvezda. Konvekcija iz unutrašnjosti zvezde uzrokuje smanjenje ili povećanje intenziteta svetlosti za milioniti deo. Područja intenzivne magnetne aktivnosti sprečavaju konvekciju, formirajući oblasti smanjene površinske temperature koje su vidljive kao tamne zvezdane pege. Usled rotacije zvezde, dolazi do male promene, u zavisnosti od broja zvezdanih pega na hemisferi koja je u našem vidnom polju; posmatrajući zvezdane pege možemo odrediti brzinu rotacije. Konačno, kada planeta na orbiti oko zvezde prođe između satelita CoRoT i zvezde, može se uočiti kao malo periodično smanjenje svetlosti zvezde.

More >

Bestežinsko stanje i matične ćelije

Bestežinsko stanje u letelicama na orbiti oko Zemlje, znano i kao mikrogravitacija, utiče na ljudsko telo mnogo ozbiljnije nego što se to obično misli. Ma koliko zabavno izgledalo lebdeti u unutrašnjosti svemirskog broda, mnogo je truda uloženo u to da se u takvim uslovima očuva zdravlje astronauta. More >

“Habl” u 3D

Pre oko godinu dana izvršena je poslednja opravka svemirskog teleskopa „Habl“. Sedam astronauta je posetilo „Habl“ šatlom „Atlantis“. Njih četvorica su tokom 13 dana, u pet svemirskih šetnji, uz pomoć ručno upravljane robotske ruke šatla, zamenjivali pokvarene instrumente i dodavali nove, a zamenjeno je i šest „Hablovih“ baterija, svaka mase po 57 kilograma, koje su stare koliko i sam teleskop. Naročito je bila neophodna popravka elektronike nakon velikog kvara u septembru 2008. godine. Tokom misije posada je stigla i da telefonski razgovara sa predsednikom Obamom, kao i da postuje na Twitter-u o svom radu.

Zbog čega se sada podsećamo misije od pre godinu dana? Između ostalog, posada „Atlantisa“ sa sobom je na put nosila specijalnu IMAX-ovu kameru, kojom je dokumentovala radove na Hablu. U martu ove godine, mesec dana nakon što je teleskop proslavio dvadeset godina svog postojanja, premijerno je prikazan ovaj dokumentarac. Film je urađen u popularnoj 3D tehnologiji, ponovno proslavljenoj poslednjih meseci filmovima „Avatar“ i „Alisa u zemlji čuda“ i traje svega 45 minuta.

„Hubble 3D“ režirao je Toni Majers, a narator je poznati glumac Leonardo DiKaprio. Film započinje pregledom „Hablove“ istorije, dok su u glavnom delu snimci radova posade. Na kraju, predstavljen je Kosmos onako kako smo ga upoznali uz pomoć „Habla“.

Za sada nije poznato da li će se i kada ovaj film pojaviti i kod nas. Trejler filma možete pogledati na: http://www.youtube.com/watch?v=SO4ZWJlROwE , a zvanična stranica na IMAX-ovom sajtu je (izuzetno spora tokom učitavanja, samo za brze konekcije): http://www.imax.com/hubble/ .

Sunce na dlanu

Zamislite da držite Sunce na dlanu!

Zahvaljujući timu astronoma, programera i umetnika, ukoliko posedujete iPhone ili iPod touch, ovako nešto više ne morate samo da zamišljate. Aplikacija razvijena kroz jedan od programa podržanih od strane NASA-e omogućava Vam da Sunce posmatrate na malom ekranu u sve tri dimenzije, obilazeći oko njega i uveličavajući regione sa aktulenom Sunčevom aktivnošću.

Da se ukratko podsetimo, još od Galilejevih prvih posmatranja kroz durbin bilo je jasno da naše Sunce nije savršena užarena lopta. Sunce je sačinjeno od užarene plazme, a njegovom površinom obično smatramo sloj nazvan fotosfera. Ova površina sačinjena je od ključajućih mehurova plazme među kojima se stvaraju snažna lokalna magnetna polja. Ona izazivaju pojavu hladnijih predela poznatih kao tamne Sunčeve pege, ali i niz drugih oblika Sunčeve aktivnosti poput protuberanci i homosferskih erupcija. Ove snažne eksplozije mogu izračiti količinu energije dovoljno za snabdevanje SAD strujom u narednih stotinu godina. Njihova snaga meri se energijom miliona i milijardi nuklearnih bombi. Sunčeva aktivnost, koja opada i raste tokom ciklusa od približno 11 godina, odgovorna je i za pojavu solarnog vetra, koji ima jak uticaj na Zemlju, njeno magnetno polje, naš život.

Fotografije koje navedena aplikacija koristi za prikazivanje trodimenzionalnog Sunca stižu na Zemlju sa dve letelice u sklopu misije STEREO (Solar-Terrestrial Relations Observatory, odnosno Opservatorija solarno-zemaljskih odnosa). Ove dve letelice snimaju Sunce iz dva različita ugla, te tako omogućavaju sklapanje trodimenzionalnih fotografija Sunca, stvarajući oduševljavajući pogled na 87% površine ove zvezde. STEREO misija je značajno doprinela proučavanju Sunčeve nemirne površine i svega što se na njoj dešava. Ova dešavanja snimaju se u ultraljubičastom delu spektra. Svi novi uočeni događaji i fotografije prosleđuju se aplikaciji na Vašem uređaju u kratkom vremenskom roku, te stoga gotovo da uvek imate “prenos uživo”. To važi kako za stranu Sunca koja je trenutno okrenuta ka Zemlji, tako i za suprotnu polusferu. Možete čak podesiti da se oglasi alarm kada na Vaš uređaj stignu podaci o najnovijem značajnom događaju. Naravno, paralelno sa fotografijama koje konstruišu 3D Sunce koje možete proizvoljno obrtati i pregledati, redovno stižu i vesti i najave predviđenih događaja.

Ime aplikacije opisane u ovom tekstu je “3D Sun” i moguće je download-ovati sa linka http://itunes.apple.com/us/app/3d-sun/id347089078 Uočićete da zapravo postoji niz sličnih aplikacija edukativnog karaktera. Naučnici i programeri su se udruženo bacili na iskorišćavanje širokih mogućnosti Apple-ovih uređaja. Neke od tih aplikacija prikazuju Zemlju u trodimenzionalnom prostoru, sadrže detaljnu mapu sveta ili imaju direktan pristup bogatim bazama fotografija astronomskih organizacija. Za ljubitelje nauke i tehnologije ovo je svakako znak da pri kupovini narednog telefona razmisle o naprednom iPhone-u, čije se cene kod nas trenutno kreću u rasponu od dve do tri stotine eura.

Voda na Mesecu

Otkriće tragova vode na Marsu, ekstrasolarnoj planeti, ili čak i na malom ledenom satelitu Jupitera, Evropi, uvek je velika i očekivana vest. Svemir nas je po ko zna koji put iznenadio kada je tokom najnovijih astronautičkih misija otkrivena velika količina vode mnogo bliže no što smo se nadali.

U skorije vreme je na Mesecu, prevashodno na polovima, pronađeno više od 40 omanjih kratera, prečnika 2 do 15 kilometara, u kojima se nalazi zaledjena voda. Šta više, kao primese tog leda u nekim predelima identifikovani su ugljovodonici, najjednostavnija organska jedinjenja. Nije izmerena dubina leda u ovim kraterima, ali letelica kojom su posmatranja izvršena može da uoči led jedino debljine veće od nekoliko metara. Neke procene govore da se na Mesecu možda nalazi i do 600 miliona tona leda.

Prostor ovih kratera je večito zaklonjen od Sunčeve svetlosti. Temperature padaju i do svega 25 stepeni iznad apsolutne nule, što je hladnije od Plutonove površine. Ovi slojevi gotovo čistog leda pokriveni su zaštitnim slojem regolita, Mesečeve prašine, verovatno debljine nekoliko desetina centimetara. Ovaj suvi sloj može sprečiti isparavanje čak i u područjima izloženim Suncu. Takođe, uočeno je da se jedan deo leda na Mesecu nalazi u kristalnoj formi, umesto u amorfnoj formi u kojoj se uobičajeno nalazi na Zemlji. Osim vode i primesa ugljovodonika, primećene su i neznatne količine sumpor-dioksida i ugljen-dioksida.

Naučnici su izuzetno optimistični u pogledu ovih podataka. Smelo se čak spominje i mogućnost opstanka ljudske kolonije na Mesecu zahvaljujući resursima koji na njemu već postoje.

Misije kojima se došlo do ovog neočekivanog otkrića su pre svega Chandrayaan-1, indijska letelica, kao i LCROSS misija NASA-e. LCROSS misija sastojala se iz eksperimenta u kome je raketa snažno udarila u mesto blizu Mesečevog južnog pola. Učesnici u trenutnom detaljnom ispitivanju Meseca jesu takođe i Japan, Kina i Evropa.

Odakle voda na Mesecu? Dosadašnja saznanja ukazuju na to da postoji više uzroka za nastanak vodenog leda na Mesecu. Među tim uzrocima nalaze se interakcija sa solarnim vetrom, brzim oblacima materije izbačene tokom perioda visoke sunčeve aktivnosti, kosmičko zračenje koje može izazvati reakciju kiseonika i vodonika, a izvor vode, pa i spomenute uočene količine ugljovodonika jesu najverovatnije i asteroidi i komete.

Dok čekamo na nova posmatranja i nove eksperimente, jedno je sigurno. Mesec nikada više nećemo posmatrati samo kao suvu izbrazdanu kamenu lopticu.

Izvor: http://news.bbc.co.uk/2/hi/science/nature/8544635.stm

Da li se veličina galaksije može utvrditi pomoću tamne materije?

Proučavajući kretanje jata galaksija na Kalifornijskom institutu za tehnologije 1934. godine, švajcarski astrofizičar Fric Zvicki je primetio  da je njihova masa,  prema njegovim posmatranjima, oko 400 puta manja od mase potrebne da bi se galaksije kretale izmerenim brzinama. Ovaj težak problem Fric je rešio pretpostavljajući postojanje posebnog oblika materije danas poznatog kao tamna materija.

Danas  se pretpostavlja da hipotetička tamna materija čini 23% ukupne mase svemira (4% čini nama vidljiva materija a ostatak je još čudnija tamna energija), kao i da bi otkrivanje same prirode tamne materije bio jedan od najvećih uspeha moderne fizike i kosmologije, jer je postojanje tamne materije najbitniji element održanja teorije Velikog praska. Prema kosmolozima koji podržavaju teoriju Velikog praska, postoji mnogo glaksija koje čini samo tamna materija, te koje stoga još uvek  nisu detektovane, kao i da je tamna materija imala veliku ulogu u evoluciji kosmosa.

Iako još uvek nije otkrivena priroda tamne materije, polovinom prošle godine astronomi odeljenja za teoretsku fiziku i kosmos Univerziteta u Granadi, predvođeni Eduardom Batanerom  u saradnji sa odeljenjem za primenjenu matematiku, uspeli su da utvrde neke bitne osobine tamne materije. Novi matematički proračuni dali su opis raspodele tamne materije unutar galaksije. Za razliku od kompjuterskih simulacija, korišćenjem kojih se do sada pristupalo problematici, matematički modeli izvedeni iz pretpostavljenih osobina tamne materije zasigurno daju mnogo preciznije rezultate. Prema ovim otkrićima, koncentracija tamne materije unutar jedne galaksije najveća je u centru, te postepeno opada ka obodu galaksije. Grupa istraživača uklopila je znanje o dinamici galaksije sa određenim matematičkim modelima i razvila kompleksne funkcije koje predstavljaju dinamiku tamne materije.

Ovo istraživanje je bitno jer uvodi sasvim novo poglavlje u proučavanje galaktičke dinamike i, naravno, tamne materije. Profesor Bataner kaže da ovi rezultati ne mogu da otkriju pravu prirodu tamne materije, ali da omogućavaju ispitivanje nekih osnovnih parametara kao što je temperatura ove materije.

Izvor:
http://www.sciencedaily.com/releases/2009/06/090609073156.htm